KBG, list učenika OŠ "Retfala", Osijek, šk. god. 2017./2018.

Poduzetnik Mato Škojo – KLJUČ USPJEHA SU LJUDI

škojo 1

*U velikom poslu nema opuštanja i ne smijete ignorirati sitnice. Sve je potrebno svakodnevno držati pod kontrolom. A iz toga onda proizlazi i ključni sastojak “uspjeha”, a to je umijeće odabira i vođenja kvalitetnih ljudi. Veliki posao ne možete voditi sami. Velikim poslom upravlja cijeli tim ljudi, a moj je posao upravljati timom.

  Među bivšim učenicima OŠ „Retfala“ Mato Škojo, vlasnik Mlinara d.d. i hotela Osijek, najpoznatiji je i najuspješniji poduzetnik, čije se pekarnice nalaze širom Hrvatske, ali i u više drugih zemalja. Razgovarali smo s njim o njegovu djetinjstvu, školovanju, poslovnomu usponu i dr. Svakako pročitajte ovaj vrlo zanimljiv intervju.

 O čemu ste maštali dok ste bili dijete i mladić?

Kao dječak volio sam nogomet. I većina maštarija iz tog razdoblja bila mi je vezana za nogomet. Igrali smo stalno, i gdje god je bilo moguće, kad god bismo pronašli prostor na kojemu smo mogli obilježiti dva gola, u školi, na školskom igralištu prije i poslije škole, u naseljima, u parkovima, na parkiralištima… To je bio dječački san. No kako su prolazile godine, tako sam sve više uviđao da imam smisla biti dobar organizator. U toj nekakvoj fazi stalno sam nešto organizirao i stalno se uspoređivao s drugima. Uvijek sam želio biti najbolji u tome što radim. Nisam tada još uvijek imao neki određeni cilj, ali sam znao da želim da bude jaaako dobro sve što budem radio.

Kada ste prvi put zaradili neki veći iznos novca?

U vrijeme studija. Kao student sam iznajmio prostor/štand na tadašnjem osječkom Božićnom sajmu i u samo desetak dana zaradio prve lijepe novce prodajući prigodne proizvode. Taj me je uspjeh osokolio, pa sam brzo izračunao da zaradu mogu povećati ako svoju ponudu budem učinio još dostupnijom kupcima. I tako, već sljedeće godine na Božićnom sajmu u Osijeku imao sam dva štanda, te još po jedan na sajmovima u Rijeci i Zagrebu. Između ta dva poslovna arnažmana prošlo je, doduše, godinu dana, ali tada sam bio posvećen studiju. Posao sa štandovima bio mi je neka vrsta dokaza samome sebi da znam poslovno razmišljati i da se mogu brzo i efektno organizirati po pitanju točno određenog poslovnog izazova.

 

ISKORISTIO SAM PRILIKE

 

Zašto ste se i kada odlučili baviti poduzetništvom?

Kad danas razmišljam o tome, nekako mi je najbolje obrazloženje da sam naprosto samo slijedio svoj instinkt, a sve je ostalo došlo samo po sebi. Rekao sam već, oduvijek sam bio organizator. I vođa, na neki način. To su osobine s kojima se rađate, božji darovi. Također, s vremenom sam shvatio da svijet oko sebe gledam drukčije nego mnogi moji kolege i bliski prijatelji. Netko nešto vidi, a ja sam u mnogim pojavama vidio poslovne prilike. I bio sam jako dobar u odabiru tih prilika, u odabiru onih koje sam pokušavao realizirati. Vaši će se roditelji sjećati kako 1994. u Osijeku praktički nismo imali ni jednu veliku prodavaonicu, samoposlugu u kojoj su se građani mogli snabdijevati po povoljnim cijenama. Bilo je to vrijeme u kojemu je gotovo polovica Osječana odlazila u shopping preko granice, u Mađarsku. Ja sam te godine pokrenuo Alastor, najprije kao hipermarket u kojemu sam plasirao dosta robe lokalnih proizvođača koji su mi omogućili povoljnije cijene jer sam kupovao velike količine. I upravo su te cijene lagano vratile domaće potrošače u domaće prodavaonice, pa sam onda u drugoj fazi od Alastora razvio značajan slavonski maloprodajni lanac. Polučili smo veliki uspjeh i to je bio moj veliki početak u poduzetništvu.

Zašto ste se odlučili za pekarstvo i hotelijerstvo?

U vrijeme kad smo krenuli s hotelom Osijek – u smislu hotelijerske i ugostiteljske ponude kakvu i Vi danas poznajete – u Osijeku nije bilo ni jednog pristojnog hotela. Također, kad smo ovdje krenuli razvijati ozbiljnu pekarsku industriju (u tom razdoblju naš je pekarski posao rastao pod brendom Pekara Kruna) u gradu je pekarstvo bilo na najnižem mogućem nivou. Konačno, Osijek danas ima jedan od najboljih hotela u Hrvatskoj, odnosno ima hotel koji je ovjenčan nizom nagrada za kvalitetu u ponudi kontinentalnih hotela. A istovremeno u gradu imamo i čak dvije tehnološki superiorne pekarske industrijske tvornice, najbolje u Hrvatskoj, koje se mogu mjeriti s tehnološkim dosezima bilo kojeg europskog pekarskog proizvođača. Rekao bih da sam, u oba ova slučaja, naprosto iskoristio prilike.

 

DOMIŠLJAMO SE I RAZVIJAMO

 

Gdje sve imate pekare “Mlinar”?

Naš posao s Mlinarom formiran je kroz dvije temeljne poslovne cjeline – industrijsku proizvodnju i prodajnu mrežu. Mlinarova proizvodnja organizirana je u pet pekarskih tvornica: dvije su u Osijeku, te po jedna u Zagrebu, Šibeniku i Poreču. Riječ je o kapacitetima koji u mnogome nadmašuju potrebe tržišta u Hrvatskoj. Stoga smo do danas svoju maloprodajnu mrežu dobro poznatu u Hrvatskoj raširili i u Sloveniju, Mađarsku, Austriju, Slovačku, Švicarsku, Bosnu i Hercegovinu, Australiju, Ujedinjene Arapske Emirate (Dubai), Saudijsku Arabiju (Rijad), a za koji se dan nastavljamo širiti u emiratima (Abu Dhabi) i u Pakistanu. Također, u većem dijelu svijeta naši se proizvodi putem veleprodajne mreže pojavljuju i u ponudi velikih trgovačkih lanaca.

Kako su se plasirali vaši pekarski proizvodi na ostalim tržištima (npr. u Dubaiju)? Jeste  li mislili da će vaši proizvodi postati brend raširen po cijelom svijetu?

Za sada dobro prolazimo na svim tržištima. Znate, potrošači i poslovni partneri Mlinar danas ne doživljavaju samo kroz krajnji proizvod, kroz burek ili kiflu, nego je to zaokružena poslovna priča koja u svaku novu prodavaonicu i na svako novo tržište donosi neku novu poslovnu svježinu. Kupci se vraćaju proizvodima, načinu ponude, ljubaznosti naših prodavačica, dobroj organizaciji rada, ugođaju naših interijera… To nas jako veseli i daje nam snagu da posao i dalje domišljamo i razvijamo. Naravno da smo se tako nečemu oduvijek nadali i da smo vjerovali da to možemo. No, iskreno, prije desetak godina o tome smo maštali, a danas je to stvarnost.

Konkuriraju li vaši pekarski proizvodi ostalim pekarskim proizvodima ili su na arapskom tržištu znatno iznad njih?

Na svim novim tržištima konkurentni smo i kvalitetom i cijenom. Naravno, na svakom tom novom tržištu već postoji uigrana ponuda lokalnih proizvođača, ali kao što sam već rekao – Mlinar danas nije tek još jedna grupa pekarskih proizvoda, to je model ponude koji u cjelini kod kupaca mijenja doživljaj uživanja u svježem pecivu, sendviču ili kruhu. Gdje god se pojavimo, mi smo zapravo inovatori.

 

NASTOJIMO BITI NAJBOLJI

 

Tko su, s obzirom na gospodarsku situaciju u državi, kupci vaših proizvoda – oni “s dubljim džepom” ili siromašniji sloj građanstva?

Ne postoji nikakav posebni sloj kupaca na koji mi posebno ciljamo. Kod nas su svi dobrodošli. Oni svi zapravo prepoznaju ujednačenu kvalitetu proizvoda koji su svakodnevno na našim policama.

Smatrate li da su kupci zadovoljni vašim proizvodima?

U naše prodavaonice svakoga dana uđe više od 110.000 kupaca. Svakoga dana kroz različite kanale prodamo oko 130.000 bureka. I samo te dvije brojke su već potpuni odgovor na Vaše pitanje. Nema šanse da bi se takvi rezultati ponavljali iz dana u dan da naši kupci nisu zadovoljni. Osim toga, jako puno pažnje posvećujemo komuniciji s potrošačima i stalno se usavršavamo temeljem njihovih očekivanja. Činimo sve da budemo najbolji.

U čemu je “tajna” vašeg uspjeha?

Tajna je u detaljima o kojima razgovaramo cijelo vrijeme. Maksimalna profesionalnost. Neprestano inzistiranje na kvaliteti. Želja da budete najbolji u onome što radite. Svakodnevna briga o tome što radite. Praktično to znači da u ovako velikom poslu nema opuštanja i ne smijete ignorirati sitnice. Sve je potrebno svakodnevno držati pod kontrolom. A iz toga onda proizlazi i ključni sastojak “uspjeha”, a to je umijeće odabira i vođenja kvalitetnih ljudi. Veliki posao ne možete voditi sami. Velikim poslom upravlja cijeli tim ljudi, a moj je posao upravljati timom.

Jeste li uvijek vjerovali u svoj uspjeh?

Naravno. Nemate šanse ozbiljno pristupiti rješavanju bilo kakvog problema ako ne vjerujete u sebe. A posao na ovom nivou je ustvari kombinacija svakodnevnog rješavanja problema i kreiranja novih vizija.

 

UČENICI SU KORAK ISPRED SUSTAVA

 

Kakav ste bili učenik u školi i s kojim uspjehom ste polagali ispite?

U osnovnoj školi uvijek sam bio odličan. A u srednjoj sam se pozicionirao kao vrlo dobar. Obzirom na ponudu znanja i strukturu obrazovanja u razdoblju moje mladosti – to su bili pristojni rezultati.

Koji Vam je omiljeni nastavni predmet?

Tjelesni mi je uvijek bio na prvom mjestu jer sam volio sport. Vjerujem da je tako i danas kod mnogih klinaca. Ali kad izuzmemo taj broj jedan, mogu reći da su mi omiljeni bili povijest i geografija. I dodatno, danas mogu reći da mi je i matematika bila ljubav. Zahvaljujući matematici dobro se snalazim u biznisu.

Kakva je, po Vašemu mišljenju, škola bila nekad, kakva je sad, a kakva bi trebala biti?

Mislim da je teško moguće vući bilo kakve paralele između škole moje mladosti, od prije 35 godina, i škole danas. Način života djece, odnosno učenika, jako je različit unutar ta dva razdoblja, pa se promijenila i uloga škole. No, mislim da smo mi bili manje opterećini školskim programom. Odnosno, da budem još precizniji, siguran sam da su današnji učenici apsolutno preopterećeni školskim programima, količinom gradiva i predmeta. Usudim se smatrati da je mnogo toga nepotrebno. A do takve je situacije došlo jer sustav školstva danas u nedovoljnoj mjeri prati razvoj društva i posebno tehnološki razvoj. Nove tehnologije jako brzo mijenjaju odnose među ljudima i olakšavaju pristup informacijama i znanju, omogućuju stvaranje potpuno novih vještina, razvoj novih poslova, kreiranje novih usluga i općenito mijenjaju fokus učenika na neke potpuno nove sadržaje. Nažalost, školski se sadržaji u takvoj konkurenciji rijetko uspijevaju zadržavati “na površini” učeničkih interesa. Došlo je do potpune promjene matrice jer su nekada škole bile vrela novih znanja, a danas su to masovni mediji i njihove tehnološke platforme. Pa ispada da su sve češće učenici korak ispred sustava. Nekad ste takvo što mogli reći za studente, danas su u takvoj situaciji već i srednjoškolci, a sutra je moguće da će tako rezonirati i osmoškolci.

Vidite li budućnost u Mlinaru i hotelu Osijek ili ih u budućnosti razmišljate prodati?

Kako vrijeme prolazi, sve se mijenja. Ali hotel Osijek je, primjerice, jedan od najupečatljivijih simbola Osijeka i uvijek će biti tako. Kao jedan od temeljnih elemenata osječkog urbaniteta na nekoj instanci on je zapravo naš, svih Osječana. S druge strane, ja sam još uvijek jako sretan u Mlinaru. Volim taj posao, i dalje me svakoga dana jako veseli ići raditi. Stvarno se nadam da će tako biti i u budućnosti.

Razgovarali: Matej Andrić i Gabrijel Flanjak, 6.b

škojo 2

 

About the author /