KBG, list učenika OŠ "Retfala", Osijek, šk. god. 2019./2020.

Magdalena Rezo u mjuziklu GLUMITI I PJEVATI NEOPISIVO JE

Objavljeno:  29. 11.2016.

Glumeći jednu od glavnih uloga (Brigitt) u poznatom mjuziklu “Moje pjesme, moji snovi” učenica 7.b razreda OŠ „Retfala“, Magdalena Rezo, provela je u HNK u Osijeku proteklih godinu dana i nekoliko mjeseci. Predstava je bila rasprodana prvi i drugi mjesec izvođenja te ugodno iznenadila građane Osijeka koji su s oduševljenjem i pohvalnim riječima govorili o njoj. A u studenom je stigla i osobito, stručno priznanje Hrvatskog društva dramskih umjetnika – Nagradu hrvatskog glumišta osvojila su (skupno) djeca iz ovoga mjuzikla. Magdalena će nam i prenijeti neke doživljaje i razmišljanja o cijelome projektu na kojemu su svi vrijedno radili.

Što ti i ostatak glumačke ekipe mislite o svojoj izvedbi ove predstave i dobivenoj nagradi?

Jako smo ponosni i mislimo da je to divna predstava koja nije mogla biti bolje zamišljena – iako je pisana prema istinitomu događaju.

Na probama sigurno nije bilo lako. Kako si uspjela uskladiti školu, glumu i druge obveze?

Na početku sve to nije bilo lako uskladiti. Ali sam nakon nekog vremena shvatila da je to nešto što jako volim i da mi je to važno u životu pa nije bilo problema s usklađivanjem.

 

NE DA SE TO OPISATI

Taj se trud ipak isplatio – osvojili ste ih mnogo nagrada. Imaju li ti neke možda posebno značenje?

Naše je kazalište imalo ukupno deset nominacija. Od toga smo mi koji smo radili “Moje pjesme, moji snovi” nominirani za dvije. Svima nam je bilo drago zbog ostalih glumaca koji su dobili nagradu, ali smo bili jako uzbuđeni zbog naših nagrada.

Što možeš reći o svojim prijateljima glumcima i glumicama i njihovom stavu prema cijelom projektu?

Upoznala jako puno divnih ljudi i novih prijatelja za cijeli život, a za projekt želim reći samo da je nešto što se ne može opisati. Od početka projekta svi su bili uzbuđeni ne znajući kako će to izgledati. O ekipi mogu reći samo najbolje jer smo se svi zajedno družili, uključujući glumce stare 50 – 60 godina. Ali mi djeca smo se posebno povezali i jednostavno smo kao obitelj. Nikad se nismo svađali, nego smo uvijek bili tu jedni za druge, a to je tako i sada. Nadam se da ćemo nakon ovog projekta i dalje biti svi skupa.

 

ISPUNJAVAJU ME PJEVANJE I GLUMA

Stvorili ste mnoge uspomene i sjećanja. Postoje li neke koje ćeš dugo pamtiti?

Cijela predstava će mi biti uspomena za cijeli život, a najviše od svega naša zajednička druženja. Jako smo žalosni jer jedno od djece odlazi – to je naš prijatelj Tin Reba. Bit će nam teško, ali on mora otići jer ne može više pjevati.

Na ovome putu sigurno nisi bila sama. Tvoja obitelj, prijatelji, učitelji i ostali glumci sigurno su te puno podržavali. Postoji li netko na kome si jako zahvalna i netko tko te je bodrio u svakome trenutku?

Htjela bih zahvaliti prijateljima kojima se cijeli projekt jako svidio i zainteresirali su se za njega, a mojim roditeljima jedno veliko hvala jer su oni kao roditelji također morali trpjeti duge probe i sve što uz njih ide.

Ti se prije nisi bavila glumom, ali ovaj se projekt pokazao izuzetno uspješnim. Misliš li se i dalje nastaviti baviti glumom ili imaš nešto drugo u planu?

Moji planovi za budućnost su gluma i pjevanje jer je to nešto što me ispunjava još od malih nogu. A ovaj projekt me još više potiče da o tome razmislim.

Razgovarala: Ema Car, 7.b

About the author /